Paučnjaci

Paučnjačići (Palpigradi)

Paučnjačići (Palpigradi) su red jako sitnih beskralježnjaka koji pripadaju razredu paučnjaka (Arachnida). Najveća poznata vrsta u skupini, Koenenia draco sa Sicilije, je veličine 2,8 mm. Kao i svi paučnjaci, plijen hvataju čeljusnim nožicama, a od ostatka razreda ih razlikuje dugi tanki bič na kraju tijela.

U Hrvatskoj je u speleološkim objektima zabilježen rod Eukoenenia. Nastanjuju špilje i jame u Istri, na Ćićariji, Lici, Velebitu, Biokovu i južnoj Dalmaciji. Veličine su do 1,5 mm s bičem. Iz Like je opisana troglobiontna podvrsta Eukoenenia spelaea hauseri, a iz južne Dalmacije troglobiontna vrsta Eukoenenia pretneri. E. pretneri je endem Hrvatske i zabilježen je jedino u tipskom lokalitetu.

LITERATURA:

  • Bedek, J., Gottstein Matočec, S., Jalžić, B., Ozimec, R. & Štamol, V. (2006): Catalogue of cave type localities of Croatian fauna. Nat. Croat., Vol. 15, Suppl. 1: 1-154.
  • Gottstein Matočec, S. (ed.), Bakran-Petricioli, T., Bedek, J., Bukovec, D., Buzjak, S., Franičević, M., Jalžić, B., Kerovec, M., Kletečki, E., Kralj, J., Kružić, P., Kučinić, M., Kuhta, M., Matočec, N., Ozimec, R., Rađa, T., Štamol, V., Ternjej, I. & Tvrtković, N. (2002): An overview of the cave and interstitial biota of Croatia. Nat. Croat., Vol. 11, Suppl. 1: 1-112.
  • Matoničkin, I (1991): Beskralješnjaci: biologija viših avertebrata. Školska knjiga, Zagreb. pp. 642.

Pauci (Araneae)

Pauci, latinski Araneae, su najveći red unutar razreda paučnjaka, a spadaju u koljeno člankonožaca. Trenutno je u svijetu poznato preko 46 000 vrsta, a u Hrvatskoj preko 800 vrsta i podvrsta. Naseljavaju sve prostore na Zemlji osim otvorenog mora i zraka, pa su se tako prilagodili i na život u podzemlju.

Nadzemni pauci žive oko godine dana, a špiljski značajno duže, makar točni podaci o tome ne postoje. Tijekom života nekoliko se puta presvlače, tj. odbacuju stari hitinski oklop i izgrađuju novi. Ženka polaže jaja iz kojih se legu mladi pauci izgledom slični odraslima. Jedno od glavnih obilježja pauka su predljive bradavice, tj. sposobnost proizvodnje paučine i pletenja mreža. Mreža im između ostalog služi kao životni prostor i za lovljenje plijena. Pauci koji žive na tlu love plijen iz trka ili skoka, a paučinom oblažu svoje podzemne nastambe. Pauci su grabežljivci, tj. love plijen (uglavnom druge beskralješnjake) i nalaze se na vrhu hranidbenih mreža.

Na ulaznim dijelovima speleoloških objekata često nalazimo troglofilne pauke, npr. vrste roda Meta i Metellina. Dublje u špiljama i jamama dolaze pauci bolje prilagođeni na podzemne uvijete. Oni grade svoje mreže u nišama na zidovima podzemnih kanala ili između kamenja na špiljskom tlu. Pauci koji ne pletu mreže (porodica Dysderidae) borave pod kamenjem ili po zidovima i sigovini.

Za podzemlje Hrvatske poznato je 90 špiljskih svojti iz 9 porodica, od čega 43 troglobionta i 47 troglofila. Najzastupljenija je porodica baladahinskih pauka, Linyphiidae (46 vrsta), a rod Troglohyphantes broji najviše svojti, čak 27. Od ostalih porodica značajne su Dysderidae, Nesticidae, Leptonetidae i Agelenidae. Trenutno je iz špilja i jama u Hrvatskoj opisano 36 vrsta špiljskih pauka, a daljnjim se istraživanjima pronalaze nove svojte za faunu Hrvatske kao i za znanost općenito. 31 svojta je endem Republike Hrvatske te su većinom rasprostranjeni na relativno maloj površini.

Ugrožavanjem podzemnih staništa neizbježno se ugrožavaju i pauci, pogotovo svojte s malim arealom rasprostranjenja. U Crvenu knjigu podzemne faune Hrvatske uvršteno je 12 svojti podzemnih pauka.

KONTAKT:
Martina Pavlek – martina.pavlek@hbsd.hr

LITERATURA:

  • Nentwig, W., Blick, T., Gloor, D., Hänggi, A. & Kropf, C. (2017): Spiders of Europe. Version 03 [online]. Available from http://www.araneae.unibe.ch/
  • Pavlek, M. (2016): Overview of cave spiders in Croatia – 150 years of research. 20th International Congress of Arachnology, Golden, SAD – abstract.
  • World Spider Catalog (2017). Natural History Museum Bern, version 18.0. Available from http://wsc. nmbe.ch.

Lažištipavci (Pseudoscorpiones)

Lažištipavci (Pseudoscorpiones) izgledom tijela podsjećaju na puno poznatije škorpione, s time da lažištipavci nemaju otrovnu bodlju na zatku. Veličine su od 2,5 mm do čak 7,5 mm i predatori su. Plijen koji može biti i dosta veći od njih uhvate kliještima i usmrte otrovom (kao i pauci). Hrane se skokunima, kopnenim jednakonožnim rakovima, grinjama i mladim paucima. Nalazimo ih na tlu, najčešće ispod kamenja.

U Hrvatskoj žive tri porodice špiljskih lažištipavaca: Chthoniidae, Neobisiidae i Chernetidae, s ukupno 8 rodova. Najzanimljiviji su endemični rodovi Protoneobisium i Insulocreagris iz porodice Neobisiidae, relikti predtercijarne faune. Fauna špiljskih lažištipavaca Dinarida je izuzetno bogata, s više od 30 troglobiontnih vrsta i podvrsta opisanih samo iz Hrvatske.

LITERATURA:

  • Gottstein Matočec, S. (ed.), Bakran-Petricioli, T., Bedek, J., Bukovec, D., Buzjak, S., Franičević, M., Jalžić, B., Kerovec, M., Kletečki, E., Kralj, J., Kružić, P., Kučinić, M., Kuhta, M., Matočec, N., Ozimec, R., Rađa, T., Štamol, V., Ternjej, I. & Tvrtković, N. (2002): An overview of the cave and interstitial biota of Croatia. Nat. Croat., Vol. 11, Suppl. 1: 1-112.

Lažipauci (Opiliones)

Lažipauci (Opiliones), kako im samo ime govori, izgledaju kao pauci. Ono što ih na prvi pogled razlikuje od pauka je tijelo koje nije oštro podijeljeno na prednji i stražnji dio. Također, neke svojte imaju karakteristično duge noge. Predatori su, a u nedostatku plijena jedu mrtvu organsku tvar.

Lažipauke u podzemlju najčešće nalazimo u ulaznim dijelovima špilja i jama gdje vrlo često pronalazimo troglofilnu vrstu Nelima troglodytes. U Hrvatskoj pronalazimo i troglobiontne svojte iz porodice Sironidae, roda Cyphophthalmus iz kojeg je iz speleoloških objekata opisano 7 vrsta. Iz porodice Phalangodidae u maloj špilji na Hvaru opisana je vrsta hvarska lola (Lola insularis) veličine 2 mm, a iz porodice Travuniidae sa otoka Mljeta Travunia jandai. U špiljama u okolici Dubrovnika pronalazimo još i hercegovačku travuniu (Travuia anophthalma). Sve tri vrste nemaju pigmenta niti očiju i potpuno su prilagođene na život u podzemlju.

LITERATURA:

  • Gottstein Matočec, S. (ed.), Bakran-Petricioli, T., Bedek, J., Bukovec, D., Buzjak, S., Franičević, M., Jalžić, B., Kerovec, M., Kletečki, E., Kralj, J., Kružić, P., Kučinić, M., Kuhta, M., Matočec, N., Ozimec, R., Rađa, T., Štamol, V., Ternjej, I. & Tvrtković, N. (2002): An overview of the cave and interstitial biota of Croatia. Nat. Croat., Vol. 11, Suppl. 1: 1-112.
  • Jalžić, B., Bedek, J., Bilandžija, H., Cvitanović, H., Dražina, T., Gottstein, S., Kljaković Gašpić, F., Lukić, M., Ozimec, R., Pavlek, M., Slapnik, R. & Štamol, V. (2010): Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske, svezak 1. Hrvatsko biospeleološko društvo, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb. pp. 261.

Grinje (Acari)

Grinje (Acari) su jako raznolika skupina paučnjaka (Archnida) među kojima nalazimo predatore, parazite i biljojede, a nastanjuju kopnena, vodena i morska staništa. Obično su malih dimenzija, pa je nestalo kolutićavosti i prednje i stražnje tijelo je sraslo. Zanimljivo je da su zbog malog tijela mnogi organi kod grinja smanjeni ili čak i nestali (npr. jako reducirani živčani sustav).

Grinje koje dolaze u speleološkim objektima su raznolika, ali jako slabo istražena skupina organizama. Uz nametničke vrste krpelja koje u špilje i jame dolaze sa šišmišima, postoji i nekoliko slobodnoživućih troglofilnih i troglobiontnih svojti. Riječ je o predatorima koje nalazimo u pukotinama stijena i zidova, na površini vode te ispod kamenja. Primjer jedne takve svojte je podvrsta Spelaeothrombium caecum caecum (špiljski gudaš) koji naraste oko 2 mm i predstavnik je tercijarne reliktne faune.

Posebno je zanimljiv primjerak iz porodice Rhagidiidae prikupljen 2010. godine prilikom istaživanja Jamskog sustava Lukina jama – Trojama. Jedinka je pronađena na dubini od 980 m, pokazuje izrazito troglomorfna obilježja i pripada za sada još neopisanoj vrsti za znanost.

U podzemnim vodama, osobito onima bogatim organskim tvarima, nalazimo i pripadnike vodenih grinja (Hydracarina) koji su vrlo malih dimenzija.

LITERATURA:

  • Bedek, J., Gottstein Matočec, S., Jalžić, B., Ozimec, R. & Štamol, V. (2006): Catalogue of cave type localities of Croatian fauna. Nat. Croat., Vol. 15, Suppl. 1: 1-154.
  • Gottstein Matočec, S. (ed.), Bakran-Petricioli, T., Bedek, J., Bukovec, D., Buzjak, S., Franičević, M., Jalžić, B., Kerovec, M., Kletečki, E., Kralj, J., Kružić, P., Kučinić, M., Kuhta, M., Matočec, N., Ozimec, R., Rađa, T., Štamol, V., Ternjej, I. & Tvrtković, N. (2002): An overview of the cave and interstitial biota of Croatia. Nat. Croat., Vol. 11, Suppl. 1: 1-112.
  • Matoničkin, I (1991): Beskralješnjaci: biologija viših avertebrata. Školska knjiga, Zagreb. ¸pp. 642.