Paučnjaci

Paučnjačići (Palpigradi)

Paučnjačići (Palpigradi) su red jako sitnih beskralježnjaka koji pripadaju razredu paučnjaka (Arachnida). Najveća poznata vrsta u skupini, Koenenia draco sa Sicilije, je veličine 2,8 mm. Kao i svi paučnjaci, plijen hvataju čeljusnim nožicama, a od ostatka razreda ih razlikuje dugi tanki bič na kraju tijela.

U Hrvatskoj je u speleološkim objektima zabilježen rod Eukoenenia. Nastanjuju špilje i jame u Istri, na Ćićariji, Lici, Velebitu, Biokovu i južnoj Dalmaciji. Veličine su do 1,5 mm s bičem. Iz Like je opisana troglobiontna podvrsta Eukoenenia spelaea hauseri, a iz južne Dalmacije troglobiontna vrsta E. pretneri. E. pretneri je endem Hrvatske i zabilježen je jedino u tipskom lokalitetu.

LITERATURA:

  • Bedek, J., Gottstein Matočec, S., Jalžić, B., Ozimec, R. & Štamol, V. (2006): Catalogue of cave type localities of Croatian fauna. Nat. Croat., Vol. 15, Suppl. 1: 1-154.
  • Gottstein Matočec, S. (ed.), Bakran-Petricioli, T., Bedek, J., Bukovec, D., Buzjak, S., Franičević, M., Jalžić, B., Kerovec, M., Kletečki, E., Kralj, J., Kružić, P., Kučinić, M., Kuhta, M., Matočec, N., Ozimec, R., Rađa, T., Štamol, V., Ternjej, I. & Tvrtković, N. (2002): An overview of the cave and interstitial biota of Croatia. Nat. Croat., Vol. 11, Suppl. 1: 1-112.
  • Matoničkin, I (1991): Beskralješnjaci: biologija viših avertebrata. Školska knjiga, Zagreb. pp. 642.

Pauci (Araneae)

Pauci, latinski Araneae, su najveći red unutar razreda paučnjaka, a spadaju u koljeno člankonožaca. Trenutno je u svijetu poznato preko 46 000 vrsta, a u Hrvatskoj preko 800 vrsta i podvrsta. Naseljavaju sve prostore na Zemlji osim otvorenog mora i zraka, pa su se tako prilagodili i na život u podzemlju.

Nadzemni pauci žive oko godinu dana, a špiljski značajno duže, makar točni podaci o tome ne postoje. Tijekom života nekoliko se puta presvlače, tj. odbacuju stari hitinski oklop i izgrađuju novi. Ženka polaže jaja iz kojih se legu mladi pauci izgledom slični odraslima. Jedno od glavnih obilježja pauka su predljive bradavice, tj. sposobnost proizvodnje paučine i pletenja mreža. Mreža im između ostalog služi kao životni prostor i za lovljenje plijena. Pauci koji žive na tlu love plijen iz trka ili skoka, a paučinom oblažu svoje podzemne nastambe. Pauci su grabežljivci, tj. love plijen (uglavnom druge beskralješnjake) i nalaze se na vrhu hranidbenih mreža.

Na ulaznim dijelovima speleoloških objekata često nalazimo troglofilne pauke, npr. vrste roda Meta i Metellina. Dublje u špiljama i jamama dolaze pauci bolje prilagođeni na podzemne uvjete. Oni grade svoje mreže u nišama na zidovima podzemnih kanala ili između kamenja na špiljskom tlu. Pauci koji ne pletu mreže (porodica Dysderidae) borave pod kamenjem ili po zidovima i sigovini.

Za podzemlje Hrvatske poznato je 90 špiljskih svojti iz 9 porodica, od čega 43 troglobionta i 47 troglofila. Najzastupljenija je porodica baladahinskih pauka, Linyphiidae (46 vrsta), a rod Troglohyphantes broji najviše svojti, čak 27. Od ostalih porodica značajne su Dysderidae, Nesticidae, Leptonetidae i Agelenidae. Trenutno je iz špilja i jama u Hrvatskoj opisano 36 vrsta špiljskih pauka, a daljnjim se istraživanjima pronalaze nove svojte za faunu Hrvatske kao i za znanost općenito. 31 svojta je endem Republike Hrvatske te su većinom rasprostranjeni na relativno maloj površini.

Ugrožavanjem podzemnih staništa neizbježno se ugrožavaju i pauci, pogotovo svojte s malim arealom rasprostranjenja. U Crvenu knjigu podzemne faune Hrvatske uvršteno je 12 svojti podzemnih pauka.

KONTAKT:
Martina Pavlek – martina.pavlek@gmail.com; https://twitter.com/MartinaPavlek

LITERATURA:

  • Nentwig, W., Blick, T., Gloor, D., Hänggi, A. & Kropf, C. (2017): Spiders of Europe. Version 03 [online]. Available from http://www.araneae.unibe.ch/
  • Pavlek, M. (2016): Overview of cave spiders in Croatia – 150 years of research. 20th International Congress of Arachnology, Golden, SAD – abstract.
  • World Spider Catalog (2017). Natural History Museum Bern, version 18.0. Available from http://wsc. nmbe.ch.

Lažištipavci (Pseudoscorpiones)

Lažištipavci (Pseudoscorpiones) izgledom tijela podsjećaju na puno poznatije škorpione, s time da lažištipavci nemaju otrovnu bodlju na zatku. Veličine su od 2,5 mm do čak 7,5 mm i predatori su. Plijen koji može biti i dosta veći od njih uhvate kliještima i usmrte otrovom (kao i pauci). Hrane se skokunima, kopnenim jednakonožnim rakovima, grinjama i mladim paucima. Nalazimo ih na tlu, najčešće ispod kamenja.

U Hrvatskoj žive tri porodice špiljskih lažištipavaca: Chthoniidae, Neobisiidae i Chernetidae, s ukupno 8 rodova. Najzanimljiviji su endemični rodovi Protoneobisium i Insulocreagris iz porodice Neobisiidae, relikti predtercijarne faune. Fauna špiljskih lažištipavaca Dinarida je izuzetno bogata, s više od 30 troglobiontnih vrsta i podvrsta opisanih samo iz Hrvatske.

LITERATURA:

  • Gottstein Matočec, S. (ed.), Bakran-Petricioli, T., Bedek, J., Bukovec, D., Buzjak, S., Franičević, M., Jalžić, B., Kerovec, M., Kletečki, E., Kralj, J., Kružić, P., Kučinić, M., Kuhta, M., Matočec, N., Ozimec, R., Rađa, T., Štamol, V., Ternjej, I. & Tvrtković, N. (2002): An overview of the cave and interstitial biota of Croatia. Nat. Croat., Vol. 11, Suppl. 1: 1-112.

Lažipauci (Opiliones)

Lažipauci (Opiliones), kako im samo ime govori, izgledaju kao pauci. Ono što ih na prvi pogled razlikuje od pauka je tijelo koje nije oštro podijeljeno na prednji i stražnji dio. Također, neke svojte imaju karakteristično duge noge. Predatori su, a u nedostatku plijena jedu mrtvu organsku tvar.

Lažipauke u podzemlju najčešće nalazimo u ulaznim dijelovima špilja i jama gdje vrlo često pronalazimo troglofilnu vrstu Nelima troglodytes. U Hrvatskoj pronalazimo i troglobiontne svojte iz porodice Sironidae, roda Cyphophthalmus iz kojeg je iz speleoloških objekata opisano 7 vrsta. Iz porodice Phalangodidae opisane su vrste hvarska lola (Lola insularis) i konavoska lola (L. konavoka), a iz porodice Travuniidae sa otoka Mljeta Travunia jandai. U špiljama u okolici Dubrovnika pronalazimo još i hercegovačku travuniu (T. anophthalma). Sve tri vrste nemaju pigmenta niti očiju i potpuno su prilagođene na život u podzemlju.

LITERATURA:

  • Gottstein Matočec, S. (ed.), Bakran-Petricioli, T., Bedek, J., Bukovec, D., Buzjak, S., Franičević, M., Jalžić, B., Kerovec, M., Kletečki, E., Kralj, J., Kružić, P., Kučinić, M., Kuhta, M., Matočec, N., Ozimec, R., Rađa, T., Štamol, V., Ternjej, I. & Tvrtković, N. (2002): An overview of the cave and interstitial biota of Croatia. Nat. Croat., Vol. 11, Suppl. 1: 1-112.
  • Jalžić, B., Bedek, J., Bilandžija, H., Cvitanović, H., Dražina, T., Gottstein, S., Kljaković Gašpić, F., Lukić, M., Ozimec, R., Pavlek, M., Slapnik, R. & Štamol, V. (2010): Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske, svezak 1. Hrvatsko biospeleološko društvo, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb. pp. 261.
  • Ubick, D. & Ozimec, R. (2019): A new critically endangered species of the harvestman genus Lola Kratochvíl, 1937 (Opiliones: Laniatores: Phalangodidae) from the Dalmatian karst, with notes on troglomorphy in European phalangodids. The Journal of Arachnology, 47(1), 142-153. doi.org/10.1636/0161-8202-47.1.142

Grinje (Acari)

Grinje (Acari) su jako raznolika skupina paučnjaka (Arachnida) među kojima nalazimo predatore, parazite i biljojede, a nastanjuju kopnena, vodena i morska staništa. Obično su malih dimenzija, pa je nestalo kolutićavosti i prednje i stražnje tijelo je sraslo. Zanimljivo je da su zbog malog tijela mnogi organi kod grinja smanjeni ili čak i nestali (npr. jako reducirani živčani sustav).

Grinje koje dolaze u speleološkim objektima su raznolika, ali jako slabo istražena skupina organizama. Uz nametničke vrste krpelja koje u špilje i jame dolaze sa šišmišima, postoji i nekoliko slobodnoživućih troglofilnih i troglobiontnih svojti. Riječ je o predatorima koje nalazimo u pukotinama stijena i zidova, na površini vode te ispod kamenja. Primjer jedne takve svojte je podvrsta Spelaeothrombium caecum caecum (špiljski gudaš) koji naraste oko 2 mm i predstavnik je tercijarne reliktne faune.

Posebno je zanimljiv primjerak iz porodice Rhagidiidae prikupljen 2010. godine prilikom istaživanja Jamskog sustava Lukina jama – Trojama. Jedinka je pronađena na dubini od 980 m, pokazuje izrazito troglomorfna obilježja i pripada za sada još neopisanoj vrsti za znanost.

U podzemnim vodama, osobito onima bogatim organskim tvarima, nalazimo i pripadnike vodenih grinja (Hydracarina) koji su vrlo malih dimenzija.

LITERATURA:

  • Bedek, J., Gottstein Matočec, S., Jalžić, B., Ozimec, R. & Štamol, V. (2006): Catalogue of cave type localities of Croatian fauna. Nat. Croat., Vol. 15, Suppl. 1: 1-154.
  • Gottstein Matočec, S. (ed.), Bakran-Petricioli, T., Bedek, J., Bukovec, D., Buzjak, S., Franičević, M., Jalžić, B., Kerovec, M., Kletečki, E., Kralj, J., Kružić, P., Kučinić, M., Kuhta, M., Matočec, N., Ozimec, R., Rađa, T., Štamol, V., Ternjej, I. & Tvrtković, N. (2002): An overview of the cave and interstitial biota of Croatia. Nat. Croat., Vol. 11, Suppl. 1: 1-112.
  • Matoničkin, I (1991): Beskralješnjaci: biologija viših avertebrata. Školska knjiga, Zagreb. ¸pp. 642.