Spužve

Spužve (Porifera)

Spužve (Porifera) su životinje koje žive samo u vodenim staništima. Brojni nalazi morskih spužvi su poznati u speleološkim objektima ispunjenim morem. Međutim, jedini predstavnici u slatkovodnim podzemnim staništima su dvije podvrste u porodici Spongillidae: ogulinska špiljska spužvica (Eunapius subterraneus subterraneus) i rudnička špiljska spužvica (E. s. mollisparpanis). Obje podvrste su endemi Hrvatske, opisane iz okolice Ogulina i ne pronalazimo ih nigdje drugdje u svijetu.

Špiljska spužvica naraste do 1 cm u promjeru i grupiranjem više jedinki tvori jajolik ili tanjurast habitus veličine 1 – 8 cm. Zanimljivo je da oba tipa habitusa dolaze kod iste podvrste i još nije razjašnjeno koji je čimbenik odlučujući za razvoj određenog oblika. Utjecaj na oblik habitusa vjerojatno ima brzina strujanja vode u potopljenom špiljskom kanalu ili jezeru. Tijelo im je vrlo rahlo i mekano, bijele boje. Imaju vrlo veliki oskulum i atrij. Skelet čini mreža od uglavnom pojedinačnih spikula povezanih s malo spongina.

Žive pričvršćene na zidovima ili kamenoj podlozi u slabijoj struji vode, temperature 7,2 – 11 °C. Sve populacije spužvice su pronađene samo u podzemnim vodama, a na jednom lokalitetu dolaze u zoni polutame. Do sada je zabilježena na 21 lokalitetu, a pronađena je i u Jamskom sustavu Lukina jama – Trojama, najdubljoj jami u Hrvatskoj. Jamski sustav Lukina jama – Trojama i Markov ponor su jedini lokaliteti u Jadranskom slivu gdje spužvica živi.

Podzemne vode na kršu su pod jakim utjecajem vanjskih čimbenika, uključujući onečišćenja i devastacije. Špiljske životinje najčešće mogu preživjeti samo unutar uskog raspona okolišnih uvjeta. To ih čini jako osjetljivima na bilo kakve promjene, ali i odličnim pokazateljima promjene stanja podzemnih staništa. Najčešći indikator koji pokazuje stupanj ugroženosti nekog staništa je smanjenje brojnosti ili potpuni nestanak populacije špiljskih životinja. Primjer toga su špiljski sustav Đula – Medvedica pored Ogulina i Špilja u Kamenolomu Tounj, lokaliteti gdje su nekoć bile stabilne populacije spužvice koje se recentnim istraživanjem nisu mogle pronaći. U oba slučaja je riječ o ljudskom negativnom utjecaju na okoliš i same objekte zbog čega su ta dva objekta stavljena na popis 10 najugroženijih krških fenomena na svijetu.

LITERATURA:

  • Bedek, J., Bilandžija, H. & Jalžić, B (2008): Ogulinska špiljska spužvica Eunapius subterraneus Sket et Velikonja, 1984, rasprostranjenost i ekologija vrste i staništa. Modruški zbornik, Vol.2, No.2: 103-130.
  • Gottstein Matočec, S. (ed.), Bakran-Petricioli, T., Bedek, J., Bukovec, D., Buzjak, S., Franičević, M., Jalžić, B., Kerovec, M., Kletečki, E., Kralj, J., Kružić, P., Kučinić, M., Kuhta, M., Matočec, N., Ozimec, R., Rađa, T., Štamol, V., Ternjej, I. & Tvrtković, N. (2002): An overview of the cave and interstitial biota of Croatia. Nat. Croat., Vol. 11, Suppl. 1: 1-112.
  • Jalžić, B., Bedek, J., Bilandžija, H., Bregović, P., Cvitanović, H., Čuković, T., Ćukušić, A., Dražina, T., Đud, L., Gottstein, S., Hmura, D., Kljaković Gašpić, F., Komerički, A., Kutleša, P., Lukić, M., Malenica, M., Miculinić, K., Ozimec, R., Pavlek, M., Raguž, N., Slapnik, R. & Štamol, V. (2013): Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske, svezak 2. Hrvatsko biospeleološko društvo, Zagreb. pp. 238.
  • http://hbsd.hr/Spuzva/index.html