Špiljska staništa
Ugroženost i zaštita
Speleološki objekti i njihova fauna ugroženi su na različite načine. Najveća ugrožavanja nastaju prilikom promjene hidroloških režima. To se događa prvenstveno izgradnjom hidroakumulacija radi potrebe za energentima, što prvenstveno pogađa vodenu, ali i kopnenu podzemnu faunu. Tijekom izgradnje hidroakumulacija i rada elektrana potrebno je osigurati ekološki minimalno prihvatljiv protok da bi se očuvala podzemna i nadzemna fauna tog područja.
Česti način devastacije speleoloških objekata i ugrožavanja faune je radom kamenoloma ili izgradnjom prometnica i tunela. Vrlo često se tim aktivnostima u potpunosti uništavaju špiljska staništa i fauna bez ikakvog speleološkog i biospeleološkog nadzora.
Špilje i jame u Hrvatskoj vrlo često služe kao odlagališta otpada i kao septičke jame. Time se objekt i fauna ugrožava i uništava na razne načine. Organski otpad ima vrlo negativan utjecaj na plitke vodonosnike, tekućina septičkih jama sadrži mnoštvo različitih vrsta mikroorganizama koji narušavaju biološku ravnotežu te su vrlo štetni i za ljudsko zdravlje. Otpad osim organskog onečišćenja nosi i anorgansko, u vidu opasnih kemikalija, poput spojeva žive i sl., iz baterijskih uložaka te mnogih drugih. Krška područja imaju vrlo slabu mogućnost samopročišćavanja pa većina onečišćenja koje dospije u podzemlje vodom izlazi van.
Prekomjernim i ilegalnim sakupljanjem ugrožene su mnoge podzemne životinje, prvenstveno kornjaši. To se uglavnom odvija postavljanjem prekomjernog broja lovnih posuda s mamcima. Često su ti sakupljači stranci koji materijal ne skupljaju u znanstvene svrhe, već u kolekcionarske, kao i za prodaju na ilegalnom tržištu.
Šišmiši su danas sve više ugroženi djelovanjem čovjeka. U prošlosti su često stradavali pri namjernom ubijanju, dok danas najviše stradavaju zbog čovjekova mijenjanja lovnog staništa i uništavanja njihovih skloništa. Tradicionalna skloništa uništavaju im se i uporabom špilja u turističke svrhe u kojima su stoljetne kolonije šišmiša. Nekim vrstama nije potrebno uništiti sklonište, nego je dovoljno samo ih uznemiravati u skloništu, npr. u kritično doba kada rađaju mlade ili kad zimuju, pa da ga oni zato napuste kao nesigurno. To se, dakle, događa u sve češćoj turističkoj eksploataciji špilja gdje su, nažalost, rijetki slučajevi da se prilikom uređenja špilja pazi na šišmiše. Za neke osjetljivije vrste čak i postavljanje vrata s vodoravnim željeznim šipkama na špiljskim ulazima znači prestanak korištenja te špilje kao skloništa.
Neprikladna turistička uređenja i eksploatacija špilja višestruko negativno utječu na faunu. Pri uređivanju špilja česte su tri osnovne pogreške: neprikladni građevinski zahvati, broj posjetitelja iznad prihvatljivog kapaciteta i neprimjerena rasvjeta. Posljedica je mijenjanje mikroklimatskih čimbenika pa stoga i povlačenje faune u nepristupačnije dijelove špilja koji ponekad ne odgovaraju nekim svojtama. Razvoj biljaka kao posljedica neprikladnog osvjetljavanja dovodi do uništavanja sigovine, važnog geomorfološkog čimbenika špilja.
Sva podzemna fauna i fauna šišmiša zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode iz 2005. godine, kao i Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim, što znači da ih se ne smije ni na koji način ubijati, uznemirivati, ugrožavati, niti uništavati im staništa.
Literatura:
Bedek, J., Bilandžija, H., Hamidović, D., Cvitanović, H., Dražina, T.,
Jalžić, B., Jalžić, V., Kovač konrad, P., Lukić, M., Miculinić, K.,
Ozimec, R. & Pavlek, M., 2009: Svijet ispod svijeta (World under
World), Zagreb, p. 1-79.
