Aktualni projekti

Zaštita podzemne faune i špiljskih tipskih lokaliteta izradom Atlasa špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske – Svezak 3

Posebno značajni speleološki objekti su oni koje nazivamo locus typicus ili tipski lokalitet. To su špilje ili jame u kojima je prvi put pronađena i na temelju tih primjeraka opisana neka nova životinjska svojta. Istraživanje špiljskih tipskih lokaliteta je započelo 2000. godine i trenutno je projekt Hrvatskog biospeleološkog društva koji najdulje traje.

Trenutno je u Hrvatkoj zabilježeno 307 špiljskih tipskih lokaliteta iz kojih je sveukupno opisano 475 svojti. Broj špiljskih tipskih lokaliteta se znanstvenim radom članova HBSD-a i kolega i stručnjaka iz inozemstva kontinuirano povećava.

Među važnijim rezultatima projekta su objavljivanje publikacija:

Trenutno je u tijeku prikupljanje materijala za izdavanje 3. sveska Atlasa špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske. Terenski rad uključuje pronalazak špiljskih tipskih lokaliteta, fotografiranje ulaza i panorame područja oko ulaza, pronalazak i fotografiranje tipskih životinja, determinaciju svojti te izradu i/ili uređivanje nacrta špilja i jama.

Znanstvena monografija „Podzemna kopnena i vodena fauna Crnopca“

Masiv Crnopca se nalazi u jugoistočnom dijelu Velebita i jedno je od najznačajnijih speleoloških područja Hrvatske. Dosadašnjim istraživanjima utvrđeno je preko 250 špilja i jama od kojih se izdvajaju: Sustav Kita Gaćešina – Draženova puhaljka kao najdulji speleološki sustav dinarskog krša s trenutno istraženih 33 km kanala i Munižaba koja je volumenom kanala najveći speleološki objekt u Hrvatskoj. Podzemna fauna Crnopca je također vrlo značajna i raznolika, ali je njezina važnost nedovoljno naglašena u odnosu na speleološka istraživanja.

Usprkos dosadašnjim nesustavnim i nekontinuiranim biospeleološkim istraživanjima na ovom je području utvrđeno preko 40 vrsta pravih podzemnih životinja (troglobionata), od kojih su 5 endemi Crnopca. Najraznolikija skupina kopnenih životinja su kornjaši (Coleoptera) s čak 9 troglobontnih vrsta, a recentna istraživanja su utvrdila i nove svojte iz skupina jednakonožnih rakova (Isopoda) i skokuna (Collembola). Od vodene faune u podzemnim vodenim staništima Crnopca izdvojili bi endemične vrste puževa Belgrandiella krupensis i Hadziella sketi, te raznoliku faunu vodenih rakova.

Za ovu monografiju pokušali smo prikupiti sve literaturne podatke i dati cjeloviti pregled podzemne vodene i kopnene faune Crnopca.

Život ispod grada – tajnoviti život dubrovačkog podzemlja

Krš čini više od 50% površine Republike Hrvatske i pripada u područja koja su najbogatija i najraznolikija špiljskim životinjama na svijetu. Čak 70% naših podzemnih životinjskih vrsta su endemi. Na području Dubrovačko-neretvanske županije do danas je otkriveno oko 600 špilja i jama, a smatra se da je ukupan broj oko 1 500. U njih 39 su po prvi puta pronađene i znanstveno opisane čak 82 špiljske životinje.

Kako bi se očuvalo bogatstvo podzemlja potrebno je ljude koji žive na tom krhkom području upoznati s posebnostima krša. Prijenosom znanja o biologiji podzemlja i kvaliteti podzemnih voda, želimo edukacijom spriječiti narušavanje postojećeg stanja. Najbolji put za to je osvještavanje školaraca i javnosti o bogatstvu i vrijednostima podzemlja te važnosti njegove zaštitite i očuvanja. Projektnim aktivnostima nastavlja se suradnja s nastavnicima u edukaciji školaraca okolice Dubrovnika započeta 2014. godine.

Projekt se provodi u suradnji s nastavnicima i učenicima osnovnih i srednjih škola na području Grada Dubrovnika. Članovi HBSD-a održavaju radionice na kojima školarce i nastavnike upoznaju s pojmovima podzemlja, speleologije, biospeleologije i problematike onečišćenja krškog podzemlja. Nakon predavanja imaju priliku proučiti špiljske životinje i usporediti ih s nadzemnim srodnicima, pogledati film o ponašanju špiljskih životinja i kroz jednostavne igre razmisliti kako bi bilo živjeti u svijetu tame.

Projekt je financiran od strane Grada Dubrovnika.

Speleološka i biospeleološka istraživanja speleoloških objekata Nacionalnog parka Kornati

Tijekom listopada 2017. u Nacionalno parku Kornati su prvi puta provedena detaljnija biospeleološka istraživanja koja su dala vrlo zanimljive rezultate. U NP Kornati do sada je evidentirano 29 kopnenih speleoloških objekata, a u istraživanju 2017. g. je posjećeno njih 20. U terenskom istraživanju 2018. godine plan je istražiti preostale speleološke objekte uz opsežnije prikupljanje faune kako bi se mogao steći bolji uvid u raznolikost podzemne faune NP Kornati. Također, kako se za vrijeme terenskih istraživanja u kontaktu s lokalnim stanovništvom dolazi do informacija o još dodatnom broju špilja, jama i bunara, uvijek se dio terenskog rada izdvoji i za rekognosciranje terena.

Terenska speleološka i biospeleološka istraživanja uključuju sakupljanje podzemne faune (ručno i postavljanjem živolovki za kopnenu i vodenu faunu), fotodokumentaciju speleoloških objekata i faune, mjerenje mikroklimatski parametara i izradu topografskih nacrta. Analizom materijala podzemne faune sakupljene u 20 speleoloških objekata NP Kornati tijekom 2017. godine utvrđeno je ukupno 65 svojti. Ukupan broj svojti uz troglobionte i troglofile uključuje i trogloksene poput edafskih vrsta koje ekološki nisu vezane uz špiljska staništa.

Centar za posjetitelje Krasno, Izrada detaljnih stručnih elaborata uređenja postava

Od 2016. godine sudjelujemo na projektu „Centar za posjetitelje Krasno, Izrada detaljnih stručnih elaborata uređenja postava“ iz područja biospeleologije. Cilj ovog dijela centra je predstaviti bogatu podzemnu faunu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, koju karakteriziraju endemične i visoko specijalizirane vrste ovog područja. Osim toga, u centru se prikazuje i objašnjavaju osnovna obilježja podzemnih životinja, posebno se predstavljaju životinje Lukine jame, najdublje jame u Hrvatskoj, te se daje kratki pregled biospeleoloških istraživanja na sjevernom Velebitu. Za izradu elaborata uređenja centra korištena je dostupna literatura kao i nepublicirani podaci Hrvatskog biospeleološkog društva.

Centar je otvoren za posjetitelje u 2017. godini pod nazivom „Kuća Velebita – Gdje priroda stanuje“, ali je još u tijeku dovršenje nekih dijelova centra iz područja biospeleologije.

Monitoring (praćenje stanja) šišmiša u Nacionalnom parku Plitvička jezera

Dinarski krš bogat je podzemnim staništima te čini centar endemizma i biološke raznolikosti, no ujedno je jedno od najosjetljivijih područja na Zemlji. U Republici Hrvatskoj prekriva više od 75% teritorija. Procjenjuje se da u Hrvatskoj postoji oko 9000 speleoloških objekata, međutim u svega 50-ak su zabilježene velike kolonije šišmiša. Broj špilja značajnih za šišmiše vjerojatno je veći, međutim, veliki dijelovi dinarskog krša još nisu dovoljno istraženi. Zbog svog specifičnog načina života šišmiši se smatraju dobrim bioindikatorima okoliša. Budući da se hrane kukcima, odražavaju stanje pesticida u okolišu, vrste koje žive u dupljama drveća odražavaju povoljno stanje šuma, a zbog mikroklimatskih uvjeta koje trebaju u različitim stadijima svog života, mogu odražavati i utjecaj klimatskih promjena. Praćenje promjena njihove brojnosti nam može ukazivati i na šire promjene u okolišu. U mnogim državama Europe sustavno se prati brojnost šišmiša u podzemnim skloništima prema strogo određenim protokolima u svrhu praćenja trenda populacija onih vrsta šišmiša koji takva staništa koriste bilo u ljetnom, zimskom ili migracijskom razdoblju. U Republici Hrvatskoj, sve vrste šišmiša su zaštićene zakonom te se također provodi praćenje njihovog stanja. Od 2015., HBSD provodi sustavno praćenje špiljskih vrsta i njihove brojnosti u NP Plitvička jezera, koji je izrazito bogat vrstama šišmiša, kako špiljskih tako i šumskih. Monitoring se provodi kroz cijelu godinu u 4 speleološka objekta i jedan nadzemni objekt, u kojima se, ovisno o sezoni, mogu naći porodiljne ili migracijske kolonije, kao i hibernirajuće jedinke. Dugoročnim praćenjem brojnosti i sastava vrsta unutar NP Plitvička jezera možemo doći do boljih spoznaja o dinamici populacija šišmiša te eventualnim razlozima i promjenama u okolišu koji bi ih mogli ugrožavati.