Stonoge

Strige (Chilopoda)

Strige (lat. Chilopoda) su životinje koje pripadaju razredu stonoga (lat. Myriapoda). Trenutno je na svijetu poznato oko 3 150 vrsta rasprostranjenih na gotovo svim kontinentima i staništima, od tropskih kišnih šuma i pustinja pa sve do iza Arktičkog kruga. Ograničavajući faktor za rasprostranjenje striga je vlaga, a eksperimenti provedeni na nekim vrstama pokazuju da preferiraju staništa sa 100% vlage.

Tijelo striga se sastoji od brojnih tjelesnih članaka kojih može biti do 191 i na kojima se nalazi po jedan par nogu. Životinje su izduženog tijela, duljine od 4 mm do 30 cm, s glavom koja se jasno razlikuje od ostatka tijela. Na glavi imaju jedan par ticala. Grabežljivci su, a plijen love pomoću čeljusnih nožica, prvog para nogu preobraženog u zavinute bodlje u kojima se nalaze otrovne žlijezde. Otrov se u čeljusne nožice otpušta pri ugrizu plijena. Uglavnom su stanovnici tla koji izbjegavaju svjetlost i preferiraju vlažna mikrostaništa u kojima se zadržavaju tijekom dana, skrivajući se pod lišćem i kamenjem, dok noću izlaze u lov.

Podzemna staništa poput špilja spadaju u vlažna staništa, sa stalnom razinom vlage od najčešće 90 – 100%, a karakterizira ih i nedostatak svjetlosti što ih čini idealnim staništem za strige. Mnoge vrste često nalazimo u špiljama i njihovim ulaznim dijelovima, u kojima mogu stvarati populacije ili ih koristiti kao pogodna skloništa. Prilagodbe na podzemna staništa kod striga vidljive su kao produljenja ticala i nogu te redukcija broja ocela (organa za vid) i pigmenta. Do sada su troglobiontne vrste striga zabilježene uglavnom u Europi te u srednjoj Americi i Australiji. U podzemnim staništima strige se nalaze pri vrhu hranidbene mreže. Grabežljivci su koji se hrane svime što je manje od njih, pa čak i ostalim grabežljivcima poput pauka i lažištipavaca. Često je zabilježen i kanibalizam, a neodrasle jedinke mogu postati plijen drugih beskralješnjaka.

U Hrvatskoj je zabilježeno desetak troglobiontnih vrsta, od kojih većina pripada redu Lithobiomorpha. U Crvenoj knjizi špiljske faune Hrvatske navode se dvije troglobiontne vrste roda Eupolybothrus, E. leostygis i E. obrovensis, kao ugrožena (EN) i osjetljiva (VU) vrsta. Kao izravne prijetnje njihovom staništu navedene su antropogena promjena staništa, urbanizacija i onečišćenje. Dok E. obrovensis živi na području Istre i Slovenije, E. leostygis je zabilježena u okolici Dubrovnika i Hercegovini.

U 2015. godini je opisana nova troglobionta vrsta iz reda Geophilomorpha. Hadova striga, Geophilus hadesi, tek je drugi opisani troglobiont iz tog reda, a opisana je iz špilje Munižabe na Crnopcu, masivu jugoistočnog Velebita. Vrsta je zabilježena i u još jednoj dubokoj jami na Crnopcu na dubini od 500 m, te u jamskom sustavu Lukina jama – Trojama gdje je jedan primjerak sakupljen na -980 m, a jedan je opažen na -1 100 m. To je najdublji nalaz strige na svijetu, a vrsta se smatra endemom Velebita.

KONTAKT:
Ana Komerički – ana.komericki@hbsd.hr

LITERATURA:

  • Lewis, J. G. E. (1981): The Biology of Centipedes. Cambridge University Press. pp. 488. https://doi.org/10.1017/CBO9780511565649
  • Minelli (ed.) (2011): Treatise on Zoology – Anatomy, Taxonomy, Biology. The Myriapoda, Volume 1. Brill, Leiden, Boston. pp. 538.

Dvojenoge (Diplopoda)

Dvojenoge (Diplopoda) su s preko 12 000 vrsta najbrojniji razred unutar potkoljena stonoga (Myriapoda). U ovu skupinu pripada i sjevernoamerička vrsta Ilacme plenipes koja nosi titulu životinje s najvećim brojem nogu – pojedine jedinke ove vrste imaju i do 750 nogu. Kolutićavost tijela dvojenoga je dobro izražena, a na gotovo svakom od tjelesnih kolutića imaju po dva para nogu, po čemu je ova skupina i dobila svoje ime.

Kao detritivori, dvojenoge se hrane mrtvim biljnim materijalom te imaju važnu ekološku ulogu u razlaganju i kruženju hranjivih tvari u tlu. Egzoskelet im je dodatno ojačan kalcijevim karbonatom te su dvojenoge važne i za kruženje kalcija. Njihova potreba za kalcijem uvjetuje veću brojnost dvojenoga u krškim dijelovima svijeta. Relativno se sporo kreću, a za zaštitu od predatora posjeduju posebne obrambene žlijezde, koje sadrže veliki broj različitih odbojnih ili otrovnih kemijskih spojeva na bazi fenola, kinona, cijanida i alkaloida. Neke od ovih tvari imaju značajan antibakterijski i fungicidni učinak.

U hrvatskoj fauni utvrđeno je oko 180 vrsta, od kojih je tridesetak troglobionata, uglavnom endemičnih za Hrvatsku ili Dinaride.

KONTAKT:
Tvrtko Dražina – tdrazina@gmail.com

LITERATURA:

  • Blower, G. J. (1985): Millipedes. The Linnean Society of London and The Estuarine and Brackish-Water Sciences Association. pp. 229.
  • Marek, E. P., Shear, A. W. & Bond, J. E. (2012): A redescription of the leggiest animal, the millipede Illacme plenipes, with notes on its natural history and biogeography (Diplopoda, Siphonophorida, Siphonorhinidae). ZooKeys 241: 77-112.
  • Mršić, N. (1994): The Diplopoda (Myriapoda) of Croatia. Dvojenoge (Diplopoda: Myriapoda) Hrvatske. Razprave IV. razreda SAZU 35: 219-296.