Špiljska staništa

Podzemna staništa karakteriziraju neka zajednička obilježja:

  • nedostatak svjetla (uz iznimku ulaznih dijelova)
  • relativno mala količina hrane koja u potpunosti dolazi iz nadzemnih staništa, putem drugih organizama (šišmiši i dr.), doplavljuje se vodom bilo rijekama ponornicama ili procjeđivanjem, a može i upadati u jame
  • vrlo visoka i stabilna relativna vlažnost zraka (koja ovisi o strujanju zraka u podzemlju)
  • relativno stabilna temperatura zraka koja otprilike odgovara godišnjoj prosječnoj temperaturi zraka toga područja, ali ovisi i o morfologiji, veličini te hidrologiji speleološkog objekta i
  • relativno stabilna temperatura vode.

Prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa, skupina staništa H. Podzemlje se dijeli na četiri osnovna stanišna tipa:

  • Kraške špilje i jame
  • Nekraške špilje i jame
  • Intersticijska podzemna staništa i
  • Antropogena podzemna staništa.

H.1. Kraške špilje i jame, u odnosu na ostale stanišne podtipove, dominiraju površinom, raznolikošću staništa i vrsta koje ih nastanjuju.

U osnovnoj podjeli špiljskih staništa prema mediju u kojemu žive špiljski organizmi, razlikuju se kopneno stanište, prijelazno područje i vodeno stanište. 

Kopnena staništa

Kopnena staništa naseljavaju brojne različite vrste, ovisno o njihovom položaju u speleološkom objektu i karakteristikama supstrata.

U ulaznim dijelovima špilja i jama uglavnom nalazimo trogloksene i troglofile na zidovima, tlu, među kamenjem te na nakupinama humusa i organskog detritusa. Ove dijelove špilja često naseljavaju razne vrste lažipauka, konjica, skokuna, dvojenoga, striga, jednakonožnih rakova i drugih skupina. Ulazna područja speleoloških objekata bogata su hranom, organskim ostacima i plijenom u vidu drugih beskralježnjaka te kao takva ponekad privlače i stanovnike dubljih dijelova špilja.

Dublje u speleološkim objektima količina hrane je znatno manja, vlada potpuni mrak i stabilna temperatura te tamo pronalazimo troglobiontne vrste koje su se u potpunosti prilagodile na takve specifične uvjete. Ovdje žive brojne vrste špiljskih kornjaša, skokuna, lažištipavaca, pauka, jednakonožnih rakova, dvojenoga i drugih skupina.

Pojedine vrste prilagodile su se životu na tlu, između i ispod kamenja gdje pronalaze ostatke organskog materijala ili love svoj plijen. Neke špiljske životinje se pronalaze uglavnom na zidovima, špiljskim ukrasima poput stalaktita i stalagmita, te u pukotinama i nišama gdje se najčešće hrane sitnim komadićima organske tvari koje je donijela voda ili tamo pletu svoje mreže i love plijen. Posebno stanište za špiljske organizme čini guano – izmet šišmiša ili ptica koji naseljavaju špilje. Na guanu nalazimo veliki broj guanofagnih životinja koje se hrane izmetom, odnosno gljivama i bakterijama koje se na njemu razvijaju. Privučeni velikom količinom plijena na guanu i njegovoj okolici obitavaju i brojni predatori.

Prijelazno područje

Prijelazno područje između kopnenog i vodenog staništa predstavlja posebna zajednica špiljskog higropetrika. To je zajednica posebnih organizama koji žive u ili na tankom sloju vode koji se prelijeva po zidovima špilja i nikada ne presušuje. Na ovakvom staništu žive špiljski kornjaši iz rodova Radziella, Croatodirus, Velebitodromus i Hadesia, kao i pijavica Croatobranchus mestrovi koja se nalazi i na pečatu HBSD-a. Navedeni kornjaši prilagodili su svoj način prehrane na filtriranje tankog sloja vode te su im se usni organi posebno prilagodili u tu svrhu.

Ovo stanište često se nalazi jako udaljeno od ulaza u speleološke objekte i vrlo često na velikim dubinama u jamama. Zbog svoje nepristupačnosti vrlo je slabo istraženo te ga vjerojatno naseljavaju i brojne još neotkrivene vrste organizama.

Vodena staništa

Vodena staništa razlikuju se prema tipu sedimenata, brzini protoka vode i volumenu vode.

U špiljama nalazimo brze vodene tokove kojima se prilagodilo relativno malo vodenih životinja.

Veći broj vrsta, poput vrsta iz rodova Niphargus, Troglocaris, Monolistra ili Proasellus, se pronalazi u mirnijim dijelovima vodotokova ili u stajaćim vodama. Stajaće vode mogu biti podzemna jezera velike zapremine ili manje lokve u glinastim sedimentima.

Specifično vodeno stanište su i kamenice u kojima se povremeno nalaze i intersticijske životinje, vjerojatno dopremljene procjeđivanjem iz svog primarnog staništa.

Posebno vodeno stanište je zajednica marifugijskih naslaga. Osnovu ove zajednice čine vapnenačke cjevčice slatkovodnog mnogočetinaša Marifugia cavatica između kojih žive brojni drugi vodeni špiljski organizmi.

Neki od najpoznatijih vodenih podzemnih organizama poput čovječje ribice (Proteus anguinus), špiljskih školjkaša (Congeria spp.) i ogulinske špiljske spužvice (Eunapius subterraneus) naseljavaju podzemne vode u Hrvatskoj. Pojedine sesilne vodene životinje, poput vrsta Marifugia cavatica i Congeria spp., prilagodile su se na nestalne uvjete života te mogu za vrijeme niskih razina podzemne vode preživjeti i dulja razdoblja bez vode.

LITERATURA

  • Gottstein Matočec, S., Ozimec, R., Jalžić, B., Kerovec, M. & Bakran-Petricioli, T. (2002): Raznolikost i ugroženost podzemne faune Hrvatske. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, Zagreb. pp. 82.
  • Gottstein, S. (2010): Priručnik za određivanje podzemnih staništa u Hrvatskoj prema Direktivi o staništima EU. Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb. pp. 99.
  • White, W. B. & Culver, D. C. (2012): Encyclopedia of Caves, 2nd Edition. Academic Press, Oxford. pp 966.
  • http://www.dzzp.hr/dokumenti_upload/20100311/dzzp201003111025400.pdf