Ugroženost i zaštita

Razlozi ugroženosti

Mnogi su razlozi ugroženosti speleoloških objekata i njihove faune. Jedan od važnijih uzroka ugroženosti je promjena hidroloških režima. To se događa prvenstveno izgradnjom hidroakumulacija radi potrebe za energentima, što pogađa vodenu, ali i kopnenu podzemnu faunu. Iz tog je razloga, tijekom izgradnje hidroakumulacija i rada elektrana potrebno osigurati ekološki minimalno prihvatljivi protok kako bi se očuvala podzemna i nadzemna fauna tog područja.

Česti način devastacije speleoloških objekata i ugrožavanja faune je rad kamenoloma ili izgradnja prometnica i tunela. Vrlo često se tim aktivnostima u potpunosti uništavaju i špiljska staništa i fauna.

Špilje i jame u Hrvatskoj vrlo često služe i kao odlagališta otpada ili kao septičke jame. Onečišćenje speleoloških objekata direktno ugrožava opstanak podzemne faune i staništa. Organski otpad ima vrlo negativan utjecaj na plitke vodonosnike, a tekućina iz septičkih jama sadrži mnoštvo različitih vrsta mikroorganizama koji narušavaju biološku ravnotežu te su vrlo štetni i za ljudsko zdravlje. Otpad osim organskog onečišćenja nosi i anorgansko, u vidu opasnih kemikalija, poput spojeva žive i mnogih drugih. Također, kako krška područja imaju vrlo slabu mogućnost samopročišćavanja, podzemne vode krša se zbog propusnosti stijena vrlo lako mogu onečistiti, te su krška područja izrazito ekološki osjetljiva. Pri tom valja naglasiti da većina onečišćenja koje dospije u podzemlje vodom, u pravilu završi negdje na površini protjecanjem kroz složeni sustavi kanala kojima teče voda u kršu. Svaku informaciju o onečišćenju špilja i jama možete prijaviti na http://www.cistopodzemlje.info.

Prekomjernim i ilegalnim sakupljanjem ugrožene su mnoge podzemne životinje, prvenstveno kornjaši, ali i sva ostala fauna koja može ući u lovne posude. Ilegalno sakupljanje uglavnom se odvija postavljanjem prekomjernog broja lovnih posuda s mamcima. Često su ti sakupljači stranci koji materijal ne skupljaju u znanstvene svrhe, već u kolekcionarske, kao i za prodaju na ilegalnom tržištu.

Šišmiši su danas sve više ugroženi djelovanjem čovjeka. U prošlosti su često stradavali namjernim ubijanjem, dok danas najviše stradavaju zbog čovjekova negativnog utjecaja na njihova obitavališta i lovno stanište, a na šišmiše nepovoljno utječu i vjetroelektrane. Jedan od važnih razloga ugroženosti je uporaba špilja u kojima kolonije šišmiša tradicionalno obitavaju u turističke svrhe. Uznemiravanje šišmiša u obitavalištu često završi tako da ga oni napuste, s obzirom na to da je nesigurno. Ovo je posebno značajno u osjetljivome periodu, ljeti tijekom odgoja mladih i zimi u vrijeme hibernacije šišmiša. To se događa u sve češćoj turističkoj eksploataciji špilja gdje bi svakako prilikom uređenja trebalo pripaziti na zaštitu faune šišmiša. Treba naglasiti da za neke osjetljivije vrste čak i postavljanje vrata na špiljskim ulazima znači prestanak korištenja špilje kao skloništa.

Neprikladna turistička uređenja i eksploatacija špilja višestruko negativno utječu na faunu. Pri uređivanju špilja česte su tri osnovne pogreške: neprikladni građevinski zahvati, broj posjetitelja iznad prihvatljivog kapaciteta i neprimjerena rasvjeta. Posljedice su: mijenjanje mikroklimatskih čimbenika, fizičko i hidrološko modificiranje i uništavanje staništa.

Zbog neprimjerene rasvjete dolazi do naseljavanje površina ispod reflektora cijanobakterijama, algama i mahovinama koje se može uočiti golim okom u obliku zelenih obraštaja koji se zajednički nazivaju lampenflora. Njihov negativni utjecaj očituje se u tome da služe kao dodatni izvor hrane troglofilima i trogloksenima. Time se njihov utjecaj u špiljama intenzivira na štetu troglobionata – organizama koji su potpuno specijalizirani za život u podzemlju te su stoga i najugroženiji. Problem lampenflore može postati još veći ako se pri njenom uklanjanju i uništavanju koriste različita biocidna i kemijska sredstva koja mogu dugoročno nepopravljivo utjecati na podzemni ekosustav putem narušavanja mikrobiološke ravnoteže.

Neprikladno turističko uređenje negativno se odražava i na sigovinu i matične stijene u špiljama. Promijenjeni hidrološki uvjeti i prisutnost lampenflore modificiraju procese precipitacije kalcita što može imati za posljedicu otapanje ili prestanak stvaranja nove sigovine, oštećenja matičnih stijena ili stvaranje sigovine narušenih estetskih karakteristika (npr. crno-zelene boje).

LITERATURA:

  • Baković N. (2016): Širenje lampenflore u špilji Veternici (Park prirode Medvednica) u razdoblju od 2012. do 2014. godine. Subterranea Croatica 20:26-30.
  • Bedek, J., Bilandžija, H., Hamidović, D., Cvitanović, H., Dražina, T., Jalžić, B., Jalžić, V., Kovač Konrad, P., Lukić, M., Miculinić, K., Ozimec R. & Pavlek, M. (2009): Svijet ispod svijeta: Bioraznolikost špiljske faune Ogulina i Kamanja – podzemna baština od svjetske važnosti sakrivena u Karlovačkoj županiji / World Under World: Cave Fauna Biodiversity in Ogulin and Kamanje – Globally Important Subterranean Heritage Hidden in Karlovac County. Hrvatsko biospeleološko društvo, Zagreb. pp. 79.

Zaštita špiljske faune i staništa

Prema Zakonu o zaštiti prirode (NN 80/13 i 15/18) speleološki objekti od posebnog su interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njenu osobitu zaštitu te je zaštićena i sva podzemna fauna i fauna šišmiša u Hrvatskoj. Prema članku 104. spomenutog Zakona, zabranjeno je oštećivati, uništavati i odnositi sige, živi svijet speleoloških objekata, fosilne, arheološke i druge nalaze, odlagati otpad ili ispuštati otpadne tvari u speleološke objekte, kao i provoditi druge zahvate i aktivnosti kojima se mijenjaju stanišni uvjeti u objektu. Također, u Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/13 i 73/16) na popisu strogo zaštićenih vrsta nalaze se sve vrste koje su cijelim životnim ciklusom obavezno vezane uz speleološke objekte, tzv. troglobionti, što znači da ih se ne smije ni na koji način ubijati, uznemirivati, ugrožavati, niti uništavati im staništa.

Špiljska fauna Hrvatske iznimno je vrijedan segment hrvatske i europske, ali i svjetske špiljske faune. Prisutna je izrazita biološka raznolikost s iznimno velikim brojem endemičnih i reliktnih svojti, ali i sve veća ugroženost špiljske faune. Stoga je izrađen crveni popis špiljske faune Hrvatske koji je obuhvatio 186 svojti u kojem su kategorije ugroženosti određene prema kategorizaciji i kriterijima Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN). Endemičnost špiljske faune iznimno je izražena te je više od 73% ugroženih vrsta endemično za Hrvatsku.” Detaljni podaci o crvenom popisu, biologiji vrsta i razlozima njihove ugroženosti nalaze se u Crvenoj knjizi špiljske faune Republike Hrvatske, prvoj crvenoj knjizi špiljske faune na svijetu, koju u elektroničkom obliku možete pogledati na http://www.haop.hr/hr/publikacije/crvena-knjiga-spiljske-faune-hrvatske.

Hrvatska agencija za okoliš i prirodu u suradnji sa speleološkim udrugama uspostavila je i objavila Katastar speleoloških objekata Republike Hrvatske, a u projekt je uključeno i Hrvatsko biospeleološko društvo. Katastar objedinjuje podatke o speleološkim objektima u Republici Hrvatskoj i u njega je trenutno upisano 1480 speleoloških objekata. U Katastru se nalaze podaci o morfologiji, geologiji, geomorfologiji, biologiji, paleontologiji i arheologiji svakog pojedinog speleološkog objekta. Katastar je prvenstveno namijenjen speleološkim udrugama te sektoru zaštite prirode. U ograničenom opsegu, podaci su dostupni i javnosti u okviru web portala Informacijskog sustava zaštite prirode – Bioportala na poveznici http://www.bioportal.hr/gis/.

Sve informacije vezane uz zakonodavni okvir zaštite podzemne faune i staništa možete pronaći na stranicama Ministarstva zaštite okoliša i energetike i Hrvatske agencije za okoliš i prirodu.

LITERATURA:

  • Bedek, J., Bilandžija, H., Hamidović, D., Cvitanović, H., Dražina, T., Jalžić, B., Jalžić, V., Kovač Konrad, P., Lukić, M., Miculinić, K., Ozimec R. & Pavlek, M. (2009): Svijet ispod svijeta: Bioraznolikost špiljske faune Ogulina i Kamanja – podzemna baština od svjetske važnosti sakrivena u Karlovačkoj županiji / World Under World: Cave Fauna Biodiversity in Ogulin and Kamanje – Globally Important Subterranean Heritage Hidden in Karlovac County. Hrvatsko biospeleološko društvo, Zagreb. pp. 79.
  • Ozimec, R., Bedek, J., Gottstein, S., Jalžić, B., Slapnik, R., Štamol, V., Bilandžija, H., Dražina, T., Kletečki, E., Komerički, A., Lukić, M. & Pavlek, M. (2009): Crvena knjiga špiljske faune Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni Zavod za zaštitu prirode, Zagreb. pp. 371.
  • Zakon o zaštiti prirode (NN 80/13)
  • Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/13 i 73/16)

Ekološka mreža RH

Godine 2013. proglašena je Uredba o ekološkoj mreži Republike Hrvatske (NN 124/13 i 105/15) odnosno Natura 2000 područja u Hrvatskoj. Glavni cilj Natura 2000 ekološke mreže je očuvanje biološke raznolikosti i staništa na razini Europske Unije. Ekološkom mrežom proglašena su Područja očuvanja značajna za ptice (tzv. POP) i Područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove (tzv. POVS). Tako su u Natura 2000 ekološku mrežu uključene i mnoge špilje, jame i anhijalini objekti vrijedni za očuvanje bioraznolikosti kao što su špiljskih tipskih lokaliteti.

Na Natura 2000 popisu se nalazi oko 420 speleoloških objekata važnih za očuvanje stanišnog tipa Špilje i jame zatvorene za javnost – 8310, a još 84 speleološka objekta važna su za očuvanje stanišnog tipa Preplavljene ili dijelom preplavljene morske špilje – 8330 (izvor: Hrvatska agencija za okoliš i prirodu).

Osim zaštite samih speleoloških objekata, na razini Europske Unije su dodatno zaštićene i špiljske životinje, tzv. Natura 2000 ciljne vrste: tankovratić (Leptodirus hochenwarti), čovječja ribica (Proteus anguinus), dinarski špiljski školjkaš (Congeria kusceri) te špiljske vrste šišmiša s popisa spomenute Uredbe. Kako bi se pratilo stanje očuvanosti vrsta, tj. odredila rasprostranjenost Natura 2000 vrsta i staništa te sakupili podaci o promjenama u veličini populacija, izrađuju se programi praćenja ciljnih vrsta. Glavna svrha programa praćenja je održavanje ili povrat u povoljno stanje očuvanosti, prirodnih staništa i vrsta uz obvezu izvješćivanja EU svakih šest godina sukladno navedenoj Uredbi.

LITERATURA:

  • Uredba o ekološkoj mreži Republike Hrvatske (NN 124/13 i 105/2015)
  • http://narodne novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_10_124_2664.html
  • http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_10_105_2052.html
  • MONITORING (Praćenje stanja) http://www.dzzp.hr/monitoring-pracenje-stanja/k/monitoring-pracenje-stanja-1441.html

Natura 2000 ciljne vrste

Congeria kusceri – južni dinarski špiljski školjkaš

Rod Congeria rasprostranjen je na području dinarskoga krša, u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Žive populacije špiljskih školjkaša zabilježene su na 15 lokaliteta. U Republici Hrvatskoj ukupno je poznato 16 lokaliteta špiljskih školjkaša, međutim žive populacije zabilježene su na svega 6 lokaliteta dok su na ostalim lokalitetima pronađene samo ljušture. Žive populacije špiljskih školjkaša u Hrvatskoj su nađene u slivu rijeke Like i to u Markovom ponoru, Dankovom ponoru i Jamskom sustavu Lukina jama – Trojama gdje obitava vrsta Congeria jalzici, dok se u slivu rijeke Neretve nalaze lokaliteti vrste C. kusceri: Jasena ponor, Pukotina u tunelu polje Jezero – Peračko Blato i Jama u Predolcu.

Svi lokaliteti špiljskih školjkaša, u Hrvatskoj i drugdje, imaju karakter podzemnih tekućica s povremenom stajaćom fazom tijekom razdoblja niskih razina voda. Oscilacije razine podzemne vode mogu biti znatne (i do 50 m). Temperature podzemnih voda u kojima obitava C. kusceri kreću se od 7,2 °C do 19,4 °C (mjereno u Jami u Predolcu), a za C. jalzici od 2,1 °C do 10,5 °C.

Špiljski školjkaši su izuzetno dugovječne životinje (žive dulje od 50 godina), a spolnu zrelost doživljavaju tek nakon 10 godina (što odgovara dužini tijela školjkaša od 6-17 mm). Zbog toga i zbog vrlo malog broja potomaka godišnje možemo zaključiti da imaju malen kapacitet brzog oporavka populacija. Zbog vrlo malog broja lokaliteta, opadanja broja populacija i niza antropogenih promjena koje su utjecale ili utječu na njihova staništa (izgradnja prometnica, kamenoloma, tunela; promjene kvalitete staništa uslijed raznih zahvata, npr. turističkim uređenjima i zahvatima elektroprivrede kojima se mijenjaju hidrološki odnosi i vodni režim te onečišćenje), Congeria kusceri je procijenjena kritično ugroženom vrstom (CR) prema IUCN kriterijima.

LITERATURA:

Leptodirus hochenwarti – tankovratić

Vrsta Leptodirus hochenwartii je rasprostranjena na području zapadnog dijela dinarskog krša u Sloveniji, Hrvatskoj i manjem dijelu Italije, u blizini Trsta. Prema literaturnim podacima vrsta je u Hrvatskoj pronađena u 53 speleološka objekta.

Leptodirus hochenwartii živi u špiljama i jamama koje karakteriziraju niska temperatura (od 5 °C do 12 ˚C) i vrlo visoka vlažnost zraka, a nalazimo ga u dubljim dijelovima po bokovima kanala, sigastim tvorevinama i na tlu. Veličinom varira od 8 do 11 mm. Tankovratić je detritivorna vrsta, hrani se raznim organskim ostacima koje nalazi u podzemlju. U potrazi za hranom može doći i do ulazne zone.

Glavni pritisci i prijetnje odnose se na ugrozu staništa uslijed ljudskih djelatnosti i/ili onečišćenja (krupnim otpadom, procjednim vodama). Na lokalitetima koji su dalje od ljudskih naselja prijetnja su šumarske aktivnosti kao npr. probijanje šumskih cesta ili sječa većih razmjera koja utječe i na ugrozu podzemnih staništa. Također, prisutna je i opasnost za pojedine izolirane populacije od kolekcionara podzemne faune (ilegalnih sakupljača) zbog atraktivnog izgleda i činjenice da se radi o prvom beskralješnjaku opisanom iz podzemnih staništa. Ilegalno sakupljanje može predstavljati ozbiljnu ugrozu ako se obavlja postavljanjem lovnih zamki s mamcima pri čemu se može uloviti vrlo veliki broj jedinki. Podvrsta ove vrste L. h. pretneri Müller, 1926 se nalazi na Crvenom popisu špiljske faune Hrvatske te je prema IUCN kategoriji ugroženosti VU – osjetljiva vrsta.

LITERATURA:

  • Hrvatsko biospeleološko društvo (2013): Nacionalni programi za praćenje stanja očuvanosti vrsta u Hrvatskoj – Tankovratić (Leptodirus hochenwartii Schmidt, 1832). http://www.dzzp.hr/dokumenti_upload/20150821/dzzp201508211441510.pdf

Proteus anguinus – čovječja ribica

Čovječja ribica naseljava podzemne rijeke i jezera dinarskog krša i jedini je pravi podzemni (stigobiontski) kralješnjak Europe. Naseljava krško podzemlje u sjevernoj Italiji (područje Trsta), Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj je pronađena od Istre do Dubrovnika, no zanimljivo je da na području Ličkog polja, Velebita i Zrmanje nije nikad pronađena (pretpostavlja se zbog hidrogeoloških barijera). Populacije čovječe ribice na području Istre su novijim genetičkim istraživanjima izdvoje u zasebnu vrstu – istarsku čovječju ribicu (Proteus anguinus ssp.n.)

Tijelo čovječje ribice je usko i izduženo, a ukupna dužina tijela, od vrha njuške do vrha repa, iznosi 25-35 cm (maksimalno do 40 cm). Noge kod ove vrste služe samo za lagano kretanje tijekom potrage za hranom, dok za bijeg koristi snažne zamahe repom. Čovječja ribica zadržava morfološke karakteristike ličinke i u svom odraslom stadiju. Na vratu iza glave ističu se tri para rozih do žarko crvenih škrga. U vodama bogatim kisikom diše škrgama i kožom, a u hipoksičnim uvjetima može disati i plućima. Kod mladih jedinki oči su vidljive, dok su kod odraslih pokrivene tankom kožom i nisu vidljive. Čovječja ribica ima kožu blijede rozo-bijele boje, a jedino odstupanje čine crne populacije podvrste P. a. parkelj u Sloveniji.

Preferira čiste, kisikom bogate vode i konstantno nisku temperaturu raspona od 5 °C do 15 °C. Uglavnom dolazi u dubljim dijelovima špilja, a ponekad ih se može vidjeti i u plitkim podzemnim jezerima u potrazi za hranom. Tijekom proljetnih bujica često budu izbačene iz podzemlja. Čovječja ribica ima vrlo spori razvoj te odrasli stadiji dostiže s 14-18 godina, a živi više od 60 godina. Hrani se ličinkama kukaca, mekušcima i rakušcima. Dokazano je da u iznimnim situacijama može preživjeti 18 do 96 mjeseci bez hrane. Prirodni neprijatelji u špiljama su joj vrlo rijetki i to su uglavnom ribe koje povremeno ulaze u neke podzemne sustave.

Osnovni uzrok ugroženosti je degradacija krških podzemnih staništa onečišćenjem podzemnih voda te brojni zahvati koji mijenjaju hidrološke režime podzemnih voda (npr. pri gradnji brana i akumulacija) te unos stranih (alohtonih) vrsta u pojedine sustave. U Crvenoj knjizi vodozemaca i gmazova uvrštena je u kategoriju ugrožena svojta (EN).

Više o čovječjoj ribici možete saznati na: http://www.proteus.hibr.hr/public_html/proteus/hr/news/2-uncategorised/1-o-covjecjoj-ribici?showall=1

LITERATURA:

  • Jelić, D., Kuljerić, M., Koren, T., Treer, D., Šalamon, D., Lončar, M., Podnar-Lešić, M., Janev Hutinec, B., Bogdanović, T., Mekinić, S. & Jelić, K. (2012): Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske. Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb https://www.dropbox.com/s/lkhvb4xtq5mqt86/CK_vodozemaca_i_gmazova_WEB.pdf?dl=0
  • IUCN – Proteus anguinus http://www.iucnredlist.org/details/18377/0