Podzemni organizmi

Obilježja špiljskih životinja

Životinje koje naseljavaju podzemlje su se razvile od nadzemnih predaka, razvijajući prilagodbe na špiljska staništa tijekom dugog niza godina. Neka obilježja su bolje razvile ili su dobile nova obilježja, međutim, istovremeno su i izgubile mnoga svojstva regresivnom evolucijom.

Neke od glavnih prilagodbi na podzemlje su:

  • redukcija organa za vid
  • gubitak pigmenta
  • stanjenje integumenta
  • produljenje dijelova tijela i razvoj ostalih osjetila
  • usporen metabolizam
  • dugovječnost
  • nizak stupanj reprodukcije
  • nakupljanje rezerva masti
  • smanjenje agresivnosti
  • prestanak dnevno/noćnog ritma aktivnosti
  • prestanak sezonskih promjena i aktivnosti

U speleološkim objektima žive životinje koje su se djelomično ili u potpunosti prilagodile zahtjevnim uvjetima života koji vladaju u podzemlju, poput nedostatka svjetla, oskudice hrane i vrlo visoke vlažnosti zraka. Tamo žive ili samo zalaze zbog raznolikih potreba (npr. sklanjanje od nepovoljnih uvjeta na površini, hibernacija, razmnožavanje). Životinje koje susrećemo u špiljama ugrubo možemo podijeliti na sljedeće kategorije:

  1. troglobionti na kopnu i stigobionti u vodi – stanovnici špiljskih staništa koji čitav životni ciklus borave u podzemlju
  2. eutroglofili na kopnu i eustigofili u vodi – stanovnici špiljskih staništa koji imaju podzemne, ali mogu imati i nadzemne populacije, tj. mogu čitav životni ciklus provesti u podzemlju ili u nadzemlju
  3. subtroglofili na kopnu i substigofili u vodi – povremeni stanovnici špiljskih staništa, koji špilje koriste za različite dijelove životnog ciklusa, poput:
    1. hibernacije
    2. razmnožavanja
    3. odgajanja mladih
    4. sklanjanja od nepovoljnih uvjeta
  4. troglokseni na kopnu i stigokseni u vodi – slučajni stanovnici špiljskih staništa.

U podzemlju nema biljaka, za razliku od nadzemnih ekosustava, pa tako osim nekih bakterija nema primarnih proizvođača. Sva organska tvar u podzemlje dolazi iz nadzemnih ekosustava. Iz tog razloga u podzemlju prva karika hranidbene mreže nisu biljke, nego razni oblici razlagača ili detritofaga, tj. životinje koje se hrane mrtvom organskom tvari. U podzemnim ekosustavima povećana je iskoristivost energije, što znači da životinje zbog raznih prilagodbi bolje iskorištavaju unesenu hranu.

LITERATURA:

  • Bedek, J., Bilandžija, H., Hamidović, D., Cvitanović, H., Dražina, T., Jalžić, B., Jalžić, V., Kovač Konrad, P., Lukić, M., Miculinić, K., Ozimec R. & Pavlek, M. (2009): Svijet ispod svijeta: Bioraznolikost špiljske faune Ogulina i Kamanja – podzemna baština od svjetske važnosti sakrivena u Karlovačkoj županiji / World Under World: Cave Fauna Biodiversity in Ogulin and Kamanje – Globally Important Subterranean Heritage Hidden in Karlovac County. Hrvatsko biospeleološko društvo, Zagreb. pp. 79.
  • Sket, B. (2008): Can we agree on an ecological classification of subterranean animals?. Journal of Natural History 42, 21: 1549-1563.
  • White, W. B. & Culver, D. C. (2012): Encyclopedia of Caves, 2nd Edition. Academic Press, Oxford. pp 966.

Raznolikost špiljskih životinja

Špiljske životinje žive u špiljama svih kontinenata, međutim špilje dinarskog krša su najbogatije na svijetu po broju špiljskih vrsta. Geomorfološka, hidrološka i klimatološka raznolikost Hrvatske rezultirala je osobitim rasponom različitih podzemnih staništa, kao što su kontinentalne i priobalne špilje, mreža plitkog i dubokog freatika, intersticij – hiporeik i drugi tipovi infiltracijskih zona, itd.

Prema podacima objavljenima u „Atlasu špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske, svezak 2” iz 2013. godine, U Hrvatskoj su do sad opisane 443 vrste i podvrste iz 255 špilja i jama, a procjenjuje se da je u dinarskom kršu opisano njih oko 1 200. Špiljskim staništima brojem vrsta dominiraju kornjaši s preko 140 opisanih svojti. Slijede rakovi (80), puževi (56), lažištipavci (55), pauci (35) i dvojenoge (27). Na tih šest velikih grupa otpada gotovo 90% poznatih špiljskih svojti, stoga možemo zaključiti kako one brojem vrsta dominiraju podzemnim staništima.

Većina špiljskih vrsta ima vrlo ograničeno područje rasprostranjenosti, gotovo 70% su endemi Hrvatske. Gotovo da nema otoka ili planinskog masiva koji nema barem nekoliko endemičnih svojti špiljske faune. Međutim, pojedina područja poput Ogulinsko – plaščanske zaravni, Velebita, Biokova, dalmatinskih otoka i Dubrovačkog primorja se ističu svojom bioraznolikošću. Je li to posljedica opsežnijih i sustavnih istraživanja tih područja tijekom desetljeća pokazat će buduća detaljnija istraživanja ostalih područja. Osim velikog broja vrsta, u Hrvatskoj žive i neki jedinstveni predstavnici podzemne faune.

Jedina do danas poznata podzemna slatkovodna spužva, ogulinska špiljska spužvica (Eunapius subterraneus), nastanjuje nekoliko špilja u okolici Ogulina i sjevernog Velebita.

Jedini poznati slatkovodni podzemni školjkaši (Congeria spp.) ostatak je faune koja je živjela u tercijaru i preživjela do današnjih dana spustivši se u podzemlje Dinarida. U Hrvatskoj žive sjeverni dinarski špiljski školjkaš (Congeria jalzici) na sjevernom Velebitu i Lici te južni dinarski špiljski školjkaš (Congeria kusceri) u južnoj Dalmaciji.

Dinarski špiljski cjevaš (Marifugia cavatica), jedini podzemni slatkovodni cjevaš, također je endem Dinarida. U Hrvatskoj je rasprostranjen na gotovo cijelom krškom području, međutim to su uglavnom podaci o zapažanjima njegovih cjevčica, ali nije poznato jesu li cjevaši na tim lokalitetima živi.

Zagonetna velkovrhija (Velkovrhia enigmatica), jedini špiljski žarnjak na svijetu, do sada je utvrđena na svega nekoliko lokaliteta: u tri špilje u Sloveniji, u Vjetrenici u Hercegovini i u Tounjčici kod grada Ogulina.

I od kopnenih svojti u Hrvatskoj živi jedan jedinstveni predstavnik i to jedini leteći troglobiont na svijetu – špiljska hajdi (Troglocladius hajdi). Do sada je nađena samo u Jamskom sustavu Lukina jama – Trojama i to isključivo na dubini većoj od 800 metara.

Upravo je ovaj veliki broj jedinstvenih endemičnih podzemnih vrsta osnovno obilježje faune Dinarida i faune Hrvatske, što treba osvijestiti i očuvati kao neprocjenjivu vrijednost.

LITERATURA:

  • Jalžić, B., Bedek, J., Bilandžija, H., Bregović, P., Cvitanović, H., Čuković, T., Ćukušić, A., Dražina, T., Đud, L., Gottstein, S., Hmura, D., Kljaković Gašpić, F., Komerički, A., Kutleša, P., Lukić, M., Malenica, M., Miculinić, K., Ozimec, R., Pavlek, M., Raguž, N., Slapnik, R. & Štamol, V. (2013): Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske, svezak 2. Hrvatsko biospeleološko društvo, Zagreb. pp. 238.
  • Jalžić, B., Bedek, J., Bilandžija, H., Cvitanović, H., Dražina, T., Gottstein, S., Kljaković Gašpić, F., Lukić, M., Ozimec, R., Pavlek, M., Slapnik, R. & Štamol, V. (2010): Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske, svezak 1. Hrvatsko biospeleološko društvo, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb. pp. 261.
  • Pavlek, M. & Ribera, C. (2017): Kryptonesticus deelemanae gen. et sp. nov. (Araneae, Nesticidae), with notes on the Mediterranean cave species. European Journal of Taxonomy 262: 1–27.
  • http://www.biospeologica-dinarica.org/Index.php