Zaron u izvor Jadra – iznenađujuće speleološko otkriće

Članovi Hrvatskog biospeleološkog društva posjetili su 9. veljače 2016. izvor Jadra sa svrhom prikupljanja materijala za treći tom knjige „Atlas špiljskih tipskih lokaliteta Republike Hrvatske“. S obzirom na to da su s užeg područja izvora Jadra znanstveno opisane tri vrste podzemnih vodenih puževa (porodica Hydrobiidae) te jedna vrsta rakušca (Niphargus salonitanus), a na temelju informacija o morfologiji ulaznog dijela izvora koje je pružio slovenski biolog Teo Delić, lokalitet je bilo potrebno ponovo inventarizirati. Zbog strateške važnosti za opskrbu vodom grada Splita, izvor Jadra je pod strogim nadzorom, a samim time pristup izvoru je onemogućen. Pristup izvoru ovom prilikom omogućio je djelatnik splitskog Vodovoda i kanalizacija, gospodin Mario Banovac.

Prilikom zarona obavljena su i speleoronilačka istraživanja sa svrhom prikupljanja podzemne faune. Na veliko iznenađenje, na izvoru je otkriven potopljeni špiljski kanal, odnosno speleološki objekt. Zanimljivo je da se u postojećoj literaturi ne navode nikakve spoznaje o postojanju speleološkog objekta na izvoru rijeke Jadro. Informacije o potopljenom dijelu izvora nismo uspjeli prikupiti ni u razgovorima s geolozima i hidrogeolozima, inače poznavaocima prilika u ovom dijelu Dalmacije. Čak ni među roniocima, koji su prije ronili u izvoru Jadra, ne spominje se potopljeni podzemni kanal. Sve gore navedeno svjedoči o, nažalost, malom interesu javnosti i težini izvođenja istraživanja ovakve vrste. Unatoč jakoj vodenoj struji, u prvom zaronu, Branko Jalžić uspijeva istražiti potopljeni kanal do dubine 16 m i duljine 25 m.

Ponovni dolazak na izvor Jadra uslijedio je 12. kolovoza 2016., za vrijeme nižeg vodostaja. Speleoronilačka istraživanja proveli su u Petra Kovač Konrad, stručni suradnik u udruzi Hrvatsko herpetološko društvo Hyla i članica udruge SO Željezničar, te Branko Jalžić, član Hrvatskog biospeleološkog društva iz Zagreba. Nakon prostranog, špiljskog ulaza, u potopljeni kanal ulazi se kroz pukotinu između zarušenih blokova. Unatoč niskom vodostaju, kroz spomenutu pukotinu postojala je jaka vodena struja. Iza urušenja ronioci su se spustili sa 4 m na 12 m dubine, gdje se nalazi prostran kanal dimenzija 10 m x 4 m. Koso položeni kanal tako se nastavio do dubine od 20 m, pritom zadržavajući iste dimenzije. Na njegovom dnu nalaze se brojni kameni blokovi većih i manjih dimenzija, a jaka vodena struja otežavala je postavljanje sigurnosne niti i snimanje prostora. Nakon 80 m duljine kanal se nastavlja u nekoliko smjerova kroz uske pukotine. Pregledom pukotina utvrđeno je kako iz nekih pukotina voda dotiče, dok kroz druge pukotine voda otiče, pritom odnoseći sediment.

Tijekom ronjenja primijećena je mnogobrojna i raznovrsna podzemna fauna, za koju se nije znalo da ovdje obitava. To su špiljska kozica roda Troglocaris, orijaška voden babura roda Sphaeromides, vodenbabura roda Monolistra, rakušci roda Niphargus i cjevčice mnogočetinaša roda Marifugia.

Izvor Jadro nalazište je čovječe ribice koja ovaj put nije primijećena te je potrebno zaroniti u još nižem vodostaju kako bi se ista zabilježila.

Branko Jalžić i Petra Kovač Konrad